Sutra.hr

Era pr.f. ( prije Facebooka )

Sjedim neki dan uz četrdesetpetu kavu i sedamdesetšestu cigaretu i razmišljam…

Doduše, prvo mi je palo na pamet kako neću dugo živjeti ovakvim stilom života, ali za sve nas bitnija je ona druga misao. A ta druga misao bila je : Kako su se ljudi upoznavali bez Facebooka? Postoji li još uvijek nešto takvo?
Neću krenuti sa premisom da je Facebook loš. Stoga, zanemarimo ona fantaziranja o tome kako smo se igrali na ulici, umakali guzice u pijesak i veselo trčkarali livadama uz miris konjskog dreka u nosnicama. Zanemarimo i ono kako smo prije bili daleko društveniji i kako se prvi kontakt s osobom događao kudikamo spontanije nego sada, kroz planiranja, čupanja ruža iz tuđih vrtova i bježanjima od roditelja diljem grada, a ponekad i države. Zanemarimo sve takve i slično nostalgične priče.

Ima da te lajkam

Krenimo sa upoznavanjem. Upoznavanje? Ma koja budala još uvijek troši vrijeme na smišljanje uleta, nervozu hoće li te ili neće od*ebati kao malog majmuna ili planiranje strategije ako se kojim slučajem zezne pa prihvati ulet? Ma nema toga više, to ja za 'oldtajmere'. Baciš oko na nekog komada, dodaš je na Facebook i krene udvaranje. Izlajkaš joj sve profilne dok ti ne otpadnu barem dva prsta. Glupe statuse joj lajkaš, a one pravo debilne čak i komentiraš jer ipak moraš pokazati zainteresiranost i fasciniranost strujom misli osobe koju si pikirao. ˝Skuhala sam ručak! Jupiiii˝ - u svakom drugom slučaju ovakav bi status preskočio prije nego Blanka Vlašić uzme zalet, ali kada to napiše osoba na koju si bacio oko, situacija je potpuno drugačija. Što li je ona zapravo htjela reći, koliko li je dubokoumna ta misao kuhanja ručka. Ručak je možda život, skuhati je metafora za savladati… I ostale piz*arije ti se motaju po glavi da bi na kraju dubokoumno komentirao : Bravo! A sve to samo da sam sebi ne priznaš da baš i nije toliko savršena.

Ako ne trza na tvoje uporno 'udvaranje' i aktivnost kako na njenom wallu, tako i u porukama, možda je vrijeme da promijeniš taktiku. Na svoj profil svakog dana počni lijepiti fotke sa komadima. Svaki dan nek to bude drugi komad. Jedan dan nek tu bude Sandra Dabo, drugi dan Ava Karabatić, treći Hloverka Novak Srzić, ali najbitnije je kako ćeš završavati tjedan. To uvijek mora biti nešto bombastično. Evo, osobno bih tjedan završio sa genijalnom fotkom mene i Žuži Jelinek. Ako nisi u mogućnosti doći do ovih komada ( jer samo rijetki imaju tu sreću ) i photoshop će poslužiti. E, ako ni na ovo ne bude trzala onda je zainteresirana za tebe kao što je Thompson zainteresiran za koncerte Riblje Čorbe.

Samo luzeri odustaju

Međutim, samo gubitnici priznaju poraz nakon što su izgubili 759 bitki ( kao što si uostalom ispušio i ti ). Ali, ti nisi gubitnik. Sve svoje snage, nadanja i talent uložiti ćeš u jedan posljednji pokušaj : You Tube video koji ćeš lijepiti po zidovima svojih prijatelja kao da je najkvalitetnija žbuka bez koje će svaki zid propasti. Radnja filma mora biti jednostavna, ali ne toliko jednostavna da bude glupa. Poruka mora biti moćna, ali ne toliko moćna da se usere kad je shvati. Likovi moraju biti kompleksni, ali ne prekompleksni da se ne bi pogubila pokušavajući ih dešifrirati. Nakon filma ona mora shvatiti koliko ti je bitna i kakvu ti zajedničku budućnost vidiš za vas. Ako nemaš dovoljno sredstava za snimanje filmića, iskoristi Severinin video i dodaj neke smislene titlove. Ako ne padne na to, vrijeme je da podviješ rep i odeš na put prema dubokoj depresiji.

Za kaznu je izbriši sa liste prijatelja i na wallu joj ostavi znak bijesa poput neke grupe ˝Slomila mi srce, slomit ću joj noge˝ ili nešto slično. Na žalost, ne završava svaka ljubavna priča relationship requestom…

P.S. Ovo je samo prvi dio priče o upoznavanjima i 'životu' na Facebooku, ne mora biti i zadnji. Ako vam se sviđa, komentirajte, lajkajte, dijelite dalje. Imate li kakav prijedlog za temu o kojoj bih mogao pisati, isto tako javite. U svakom slučaju, očekujte još tekstova iz naše svakodnevnice. 

Piše : Alen Bećirović